Predsjednica Košarkaške akademije Mrav Nevenka Mravlinčić, 11.11.2025. obranila je dokotrsku disertaciju na Edukacijskom – rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu, pod naslovom:
Povezanost dnevne tjelesne aktivnosti sa subjektivnom procjenom zdravlja u odraslih osoba s oštećenjem lokomotornoga sustava (association between daily physical activity and subjective assessment of health in adults with locomotor system impairments).
SAŽETAK
U suvremenim istraživanjima se sve više prepoznaje zanimanje za utvrđivanje učinaka tjelesne aktivnosti na kvalitetu života osoba s invaliditetom, osobito obzirom na uključenost pojedinca u svakodnevne aktivnosti, socijalne interakcije te fizičku i ekonomsku samostalnost.
Polazeći od pretpostavke da je kretanje osnovna ljudska potreba i ključna sastavnica zdravlja, glavni cilj ovog istraživanja je istražiti povezanost trajanja i razine dnevne tjelesne aktivnosti te sjedilačkog ponašanja i subjektivne procjene zdravlja osoba s oštećenjem lokomotornoga sustava s lokalizacijom oštećenja i biopsihosocijalnim čimbenicima, kao i utvrđivanje razlika u trajanju i razini dnevne tjelesne aktivnosti, sjedilačkog ponašanja i subjektivne procjene zdravlja između osoba sa i bez oštećenja lokomotornoga sustava.
Uzorak ispitanika činilo je 160 odraslih osoba s oštećenjem lokomotornoga sustava te 160 osoba bez oštećenja lokomotornoga sustava koji su činili kontrolnu skupinu. Skupina s oštećenjem lokomotornoga sustava imala je veći udio žena (59,4% prema 41,9%) te veći udio osoba starijih od 50 godina (47,5% prema 30,7%), veći udio ruralnog stanovništva (21,2% prema 10,6%), manji udio osoba s niskom stručnom spremom (NSS) (1,3% prema 10,0%) te veći udio oženjenih osoba (12,5% prema 3,7%) u odnosu na kontrolnu skupinu. Tjelesna oštećenja bila su najčešće lokalizirana na kralježnici (40%), zatim na gornjim (33,1%) te najmanje na donjim ekstremitetima (26,9%).
U istraživanju su korišteni: Opći upitnik za osobe sa i bez lokomotornoga oštećenja, Međunarodni upitnik o razini tjelesne aktivnosti te Upitnik zdravstvenog statusa SF-36.
Rezultati pokazuju da nije utvrđena povezanost trajanja niti intenziteta tjelesne aktivnosti s obzirom na lokaciju tjelesnog oštećenja, osim za prijevoz biciklom koji je statistički značajno više korišten za prijevoz u osoba s oštećenjem gornjih ekstremiteta u odnosu na osobe s oštećenjem kralješnice (prosječno 1,11±4,00 prema 0,016±0,13 h; p=0,0047). Također, nije utvrđena povezanost subjektivne procjene zdravlja u osoba s oštećenjima lokomotornoga sustava obzirom na lokalizaciju oštećenja niti za jednu od ljestvica (fizička i mentalna komponenta) te niti za jednu od podljestvica (p>0,07 za sve).
Povezanost biopsihosocijalnih obilježja s tjelesnom aktivnošću osoba s oštećenjem lokomotornog sustava uglavnom je vrlo slaba do slaba. Ipak, mjesto stanovanja, dob i vrijeme od postavljanja dijagnoze pokazali su najsnažnije negativne povezanosti, osobito s umjerenom tjelesnom aktivnošću, aktivnostima na poslu te rekreacijom. Sjedilačko ponašanje tijekom radnih dana bilo je povezano s nekoliko sociodemografskih čimbenika, dok sjedilačko ponašanje vikendom te čimbenici poput dobi i spola nisu pokazali značajnu povezanost. Zaključno, utjecaj biopsihosocijalnih čimbenika je ograničen, ali najizraženiji kod pojedinih oblika aktivnosti i u specifičnim skupinama.
Univarijatna povezanost sjedilačkog ponašanja i subjektivne procjene zdravlja u osoba s oštećenjem lokomotornoga sustava u većini slučajeva je bila vrlo slaba (0-0,19), negativna (veća sjedilačka aktivnost niža subjektivna procjena zdravlja) te nije dosegla statističku značajnost (p≥0,05).
Razlike u trajanju i intenzitetu tjelesne aktivnosti između osoba s oštećenjem lokomotornog sustava i kontrolne skupine pokazale su da su osobe s oštećenjem lokomotornoga sustava značajno manje koristile bicikl i hodanje u svrhu prijevoza (0 prema 0 h/d, p<0,001 te 0 prema 0,357 h/d, p<0,001), imali su značajno manje aktivnosti visokog i umjerenog intenziteta u svrhu rekreacije, sporta i tjelesne aktivnosti u slobodno vrijeme (0 prema 0 h/tj, p=0,001 i 0 prema 0 h/tj, p=0,022) te su imali značajno manje visoke razine aktivnosti ukupno tijekom tjedna (0,339 prema 0,857 h/tj, p=0,005). Razlike između skupina u subjektivnoj procjeni zdravlja pokazale su da skupina ispitanika s oštećenjem lokomotornoga sustava ima lošiji zdravstveni status za domenu tjelesno funkcioniranje (70 prema 90, p=0,001), fizičku ulogu (50 prema 100, p<0,001), tjelesnu bol (51 prema 84, p<0,001), opće zdravstveno opažanje (67 prema 72, p=0,012), vitalnost (60 prema 60, p=0,002), funkcioniranje društvene uloge (75 prema 87,5, p=0,048) funkcioniranje emocionalne uloge (100 prema 100, p=0,024), ali ne i za mentalno zdravlje (72 prema 72, p=0588). Skupina ispitanika s oštećenjem lokomotornog sustava također ima značajno niži rezultat na ljestvici fizičke komponente (40,75 prema 53,02, p<0,001), ali ne i na ljestvici ocjene mentalne komponente (45,43 prema 43,72, p=0,992).
Ovim istraživanjem su prvi put pruženi podaci o povezanosti trajanja i razine dnevne tjelesne aktivnosti te sjedilačkog ponašanja i subjektivne procjene zdravlja osoba s oštećenjem lokomotornoga sustava s lokalizacijom oštećenja i biopsihosocijalnim čimbenicima, kao i utvrđivanje razlika u trajanju i razini dnevne tjelesne aktivnosti, sjedilačkog ponašanja i subjektivne procjene zdravlja između osoba sa i bez oštećenja lokomotornoga sustava.
Dobiveni rezultati mogu pridonijeti u koncipiranju edukacijsko-rehabilitacijskih programa koji će sadržavati sastavnice vezane za procjenu trajanja i intenziteta tjelesne aktivnosti osoba s oštećenjem lokomotornoga sustava s ciljem optimalizacije njihovog tjelesnog, mentalnog i socijalnog zdravlja.
Ključne riječi: lokomotorna oštećenja, lokalizacija oštećenja, trajanje i razina tjelesne aktivnosti, subjektivna procjena zdravlja
ABSTRACT
In contemporary research, there is a growing interest in identifying the effects of physical activity on the quality of life of persons with disabilities, particularly regarding individual involvement in daily activities, social interactions, and physical and economic independence.
Starting from the assumption that movement is a basic human need and a key component of health, the main goal of this study was to explore the relationship between the duration and intensity of daily physical activity and sedentary behavior, and the subjective health assessment of individuals with musculoskeletal impairments, in relation to the localization of the impairment and biopsychosocial factors. Additionally, the study aimed to determine differences in the duration and intensity of daily physical activity, sedentary behavior, and subjective health assessment between persons with and without musculoskeletal impairments.
The sample consisted of 160 adults with musculoskeletal impairments and 160 individuals without such impairments as a control group. The group with musculoskeletal impairments had a higher proportion of women (59.4% vs. 41.9%), a greater percentage of individuals over the age of 50 (47.5% vs. 30.7%), a higher proportion of rural residents (21.2% vs. 10.6%), a lower percentage of individuals with low education levels (1.3% vs. 10.0%), and a higher proportion of married individuals (12.5% vs. 3.7%) compared to the control group.
The physical impairments were most often localized in the spine (40%), followed by the upper (33.1%) and lower limbs (26.9%).
The instruments used in the study included: a General Questionnaire for individuals with and without musculoskeletal impairments, the International Physical Activity Questionnaire (IPAQ), and the SF-36 Health Status Questionnaire.
Results show that no association was found between the duration or intensity of physical activity and the localization of physical impairment, except for bicycle transportation, which was significantly more used by individuals with upper limb impairments compared to those with spinal impairments (mean 1.11±4.00 vs. 0.016±0.13 hours; p=0.0047).
Furthermore, no significant association was found between subjective health assessment and the localization of impairment in any of the SF-36 scales (physical or mental components) or subscales (p>0.07 for all).
The association between biopsychosocial characteristics and physical activity among persons with musculoskeletal impairments was generally very weak to weak. However, place of residence, age, and time since diagnosis showed the strongest negative correlations, particularly with moderate physical activity, occupational activity, and recreation.
Sedentary behavior during weekdays was associated with several sociodemographic factors, while weekend sedentary behavior, as well as age and gender, were not significantly related to activity patterns. In summary, the influence of biopsychosocial factors appears limited, though more evident in certain activity types and subgroups.
The univariate association between sedentary behavior and subjective health assessment in persons with musculoskeletal impairments was mostly very weak (0–0.19), negative (more sedentary behavior correlated with lower perceived health), and statistically non-significant (p≥0.05).
Differences in the duration and intensity of physical activity between the impaired and control groups showed that individuals with musculoskeletal impairments used bicycles and walking for transport significantly less (0 vs. 0 h/day, p<0.001; and 0 vs. 0.357 h/day, p<0.001), and had significantly lower levels of high and moderate intensity activities for recreation, sport, and leisure-time physical activity (0 vs. 0 h/week, p=0.001 and 0 vs. 0 h/week, p=0.022). They also had significantly lower weekly levels of vigorous physical activity overall (0.339 vs. 0.857 h/week, p=0.005).
Differences in subjective health assessment indicated that individuals with musculoskeletal impairments reported poorer health status in the domains of physical functioning (70 vs. 90, p=0.001), physical role (50 vs. 100, p<0.001), bodily pain (51 vs. 84, p<0.001), general health perception (67 vs. 72, p=0.012), vitality (60 vs. 60, p=0.002), social role functioning (75 vs. 87.5, p=0.048), and emotional role functioning (100 vs. 100, p=0.024), but not in mental health (72 vs. 72, p=0.588).
The group with musculoskeletal impairments also had significantly lower scores on the physical component summary scale (40.75 vs. 53.02, p<0.001), but not on the mental component summary scale (45.43 vs. 43.72, p=0.992).
This research provides, for the first time, data on the associations between the duration and intensity of daily physical activity, sedentary behavior, and subjective health assessment of persons with musculoskeletal impairments with respect to impairment localization and biopsychosocial factors. It also identifies differences in activity patterns and health perceptions between those with and without such impairments.
The findings may contribute to the development of educational and rehabilitation programs that include elements for assessing physical activity duration and intensity in persons with musculoskeletal impairments, with the aim of optimizing their physical, mental, and social health.
Keywords: musculoskeletal impairments, impairment localization, physical activity duration and intensity, subjective health assessment
Dom Zdravlja MUPa, Zagreb, Šarengradska
dr. Andrea Banić Stipetić, fizijatar
dr. Igor Zujić, fizijatar
